
U centru Pazina, u napuštenim halama bivše tvornice Istraplastika, godinama truni ogromna količina industrijskog otpada podrijetlom iz Italije. Zgrada izgrađena sedamdesetih godina, nekoć poznata po svojoj konstruktivnoj čvrstoći, danas se doslovno raspada pod teretom uskladištenog materijala, a lokalno stanovništvo strahuje od ekoloških i sigurnosnih posljedica.
Kompleks je nakon privatizacije devedesetih godina promijenio namjenu, a vlasništvo je preuzeo slovenski državljanin. Prostor je potom iznajmljen tvrtci koja se bavila skladištenjem otpada, a koja je 2019. godine od Istarske županije dobila dozvolu za tu djelatnost. Županija tvrdi da je postupak provedbe dozvole bio u skladu s tada važećim propisima te da je društvo bilo registrirano za predmetnu djelatnost, uz odgovarajući elaborat gospodarenja otpadom.
Građani su tijekom razdoblja pandemije covida-19 primijetili neobično intenzivan promet kamiona prema napuštenim tvorničkim halama. Stanovnik Pazina Ivan Guštin svjedoči da je osobno pratio istovar tereta sa stražnje strane kompleksa. Prema njegovoj procjeni, u razdoblju od kraja 2019. do sredine 2020. godine dnevno je stizalo četiri do pet šlepera, što ukupno iznosi više od 500 vozila u pola godine.
Kada je vlasnik zgrade uvidio razmjere problema, pokrenuo je parnični postupak radi iseljenja i otkazao ugovore o zakupu s tvrtkom koja je otpad uskladištila. Prema riječima Biljane Grozdanić, odvjetnice vlasnika, reakcija je stigla previše kasno jer je tvrtka koja je unajmila prostor u međuvremenu otišla u stečaj i praktički nestala s pravnog i poslovnog obzora. Vlasnik je protiv odgovornih osoba podnio i kaznenu prijavu, a postupci su i dalje u tijeku.
Prema jednom od izrađenih elaborata, na približno 10.000 četvornih metara skladišnog prostora nalazi se oko četiri tisuće tona otpada, dok procjene ukupne količine, uključujući materijal koji nije obuhvaćen elaboratom, prelaze 12.000 tona. Stanovnici okolnih zgrada dodatno upozoravaju na opasnost od požara, s obzirom na to da se ispod objekta nalazi trafostanica, a cijeli kompleks je slabo osiguran i praktički bez nadzora.
Budući da je tvrtka koja je otpad uskladištila u stečaju, teret sanacije prebacuje se na državu. Mirko Budiša, zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, izjavio je da će Fond, odnosno Ministarstvo i država, na predmetnu česticu upisati založno pravo kako bi se osigurala naplata troškova sanacije nakon što posao bude obavljen.
Država pri tome od jedinica lokalne samouprave, među kojima je i Pazin kao jedna od šest zahvaćenih sredina s ovakvim problemom, traži sufinanciranje u iznosu od deset posto ukupnih troškova, što bi za Pazin značilo izdvajanje od 800.000 eura. Gradonačelnica Suzana Jašić ocijenila je takav zahtjev nerealnim, navodeći da je na sastanku u Ministarstvu izneseno verbalno obećanje o smanjenju udjela na pet posto, što grad i dalje smatra neprihvatljivim. Dok se traži konačan model financiranja, kompleks bivše Istraplastike ostaje otvoreno pitanje odgovornosti i ekološki rizik u samom središtu grada.